Posljednji Radetzkyjev marš

Svake godine krajem srpnja Hvarani na jedan, dva dana poremete idilični mir Svetog Klementa. Vrijeme je to povratka korijenima, škojorskoj filozofiji i načinu života. Otvaraju se kuće na blagoslov koji će sačuvati Vloku od rata, glada i štetočina, na stol se iznosi vino. Kroz zaglušnu pjesmu cvrčaka čuje se zvono koje jednom u godini poziva na susret pod debelim hladom borova. Kasnije će sveta voda poškropiti kuće, ljude, polja i kamen i do sumraka će se ljudski govor natjecati s upornim, neumornim cvrčcima.

Premda većina Hvarana ne dolazi na Vloku sa tom mišlju, zanimljivo je spomenuti da se u crkvici nalazi jedan od razloga za susret na Škoju: drvena vitrina u kojoj je nekoliko slika i zapisa. Jedna slika prikazuje slavnu Višku bitku iz 1866., druga brod koji je nastradao tri godine poslije nedaleko Velog Vodnjoka. Na spomen ta dva događaja već se mnogo godina održava misa krajem srpnja na Sv. Klementu.

O Viškoj bitci napisane su bezbrojne stranice i ispričane priče. O drugom događaju – tragediji drugog broda – fregati Radetzky koja je nastradala 1869.g. nedaleko Velog Vodnjoka ne zna se mnogo. Prvi opis događaja je donio hvarski entuzijast i povjesničar Djino Novak 1971., tražeći po općinskom arhivu i knjigama o austrougarskoj mornarici. Prema njegovim zapisima i kasnijim tragovima pokušat ćemo rekonstruirati što se zbilo na moru nedaleko Hvara prije 149 godina.

 Dim napodan Škojih

U 19.st. Austro-Ugarska monarhija imala je zavidnu flotu ratnih brodova, koji su sudjelovali u bitkama na gotovo svim europskim morima. Takva je bila i fregata Radetzky, izgrađena 1854.g. u engleskom brodogradilištu. Fregata je bio brod srednje veličine (30,40 m), drvene konstrukcije sa jedrima i sa željeznom oplatom, a služio je uglavnom za patroliranje. Fregata Radetzky je dobila ime po poznatom austrijskom feldmaršalu Josephu Radetzkyju (pobijedio je u dvjema velikim bitkama: kod Custozze 1848. i sljedeće godine kod Novarre). Fregata je sudjelovala u bitci kod danskog grada Helgolanda 1864. i kasnije u slavnoj Viškoj bitci 1866.g. Nakon uspostavljenog mira, mogla je  nesmetano osmatrati i patrolirati Jadranskim morem.

U noći 19.veljače 1869. osmatrači na viškoj tvrđavi Wellington primijetili su gdje jedan ratni brod bez nacionalnih obilježja, punih jedara krstari u Viškom kanalu i signalizira. To je trajalo neko vrijeme i onda je stalo.

Sve do sljedećeg jutra, 20. veljače 1869.g.

Oko 10h ujutro Hvarane je iznenadila snažna eksplozija. Svi su potrčali na Pjacu i rivu da vide što se dogodilo, ali vidjeli su samo oblak dima u daljini, napodan Škojih. Tek sat vremena kasnije, kada su se neki težaci spustili iz okolnih polja, saznali su da je izgorio jedan brod kod Velog Vodnjaka. Na to je desetak brodova krenulo spasiti preživjele. Došavši do približnog mjesta nesreće, vidjeli su gajetu kojom je upravljao hvarski ribar Luka Radić i rekao je da zna za točno mjesto katastrofe. Uzeli su gajetu u remurć i uputili se prema Vodnjaku. Tamo su vidjeli dva trabakula i braceru s Visa. Tek su tada saznali da je potonuli brod bio ratni brod Radetzky i da se na njihovim brodovima nalazi nekoliko spašenih mornara. Vidjeli su i dosta razbijenih komada drva i ostalih ostataka. Ova dva trabakula i bracera iz Visa vidjeli su eksploziju i odmah su se uputili prema mjestu nesreće, no za to im je trebalo više od 3 sata jedrenja. Tamo su uspjeli pronaći 23 preživjela mornara koje su odveli u Vis. Kad su se oporavili, dali su šture i kratke iskaze što se zapravo dogodilo.

Prema priči preživjelih mornara, jedan je ložač neoprezno izazvao eksploziju baruta, koja je rastrgala sva jedra, i stvorila gust i velik oblak dima. More je na sve strane prodiralo u brod te je u kratkom vremenu nestao pod morem. U času eksplozije gotovo svi su zbog zračnog pritiska bili bačeni u more. Hvatali su se za drvene ostatke broda, slušali očajne pozive u pomoć, gledali jezivu masu materijalnih i ljudskih ostataka. No sami su bili iscrpljeni i ranjeni i nisu imali dovoljno snage da priteknu u pomoć i spase još ljudi. Više od tri sata lebdjeli su između života i smrti, dok ih nisu spasili jedrenjaci iz Visa.

Prema podacima, fregata Radetzky potonula je 10 milja sjeverozapadno od grada Visa i 5 milja od otoka Veli Vodnjok. Na brodu je bilo 348 ljudi, a 325 ih je smrtno stradalo. Žrtve ove tragedije bili su najviše ljudi iz naših krajeva, uglavnom mladići u svojim dvadesetim godinama. Iz same Dalmacije stradalo je 210 ljudi, a sa Hvara njih trojica: Juraj Carić, sin Luke iz Hvara, Mate Dulčić iz Brusja i Šime Radonić iz Dola.

                   (novinska ilustracija eksplozije fregate Radetzky; preuzeto sa slobodnadalmacija.hr)

Nedugo nakon nesreće u Beču je osnovan fond za pomoć obiteljima poginulih. Hvarani su dobili odličja i novčanu nagradu za pomoć u spašavanju nastradalih, a dva tjedna nakon tragedije održana je misa zadušnica u Katedrali. Vijest o potonuću fregate Radetzky prenijele su tadašnje ugledne novine London Illustrated i New York Times (vijest je objavljena gotovo mjesec dana nakon nesreće – Vis je javio Beču, Beč preko “velike bare” telegramom u New York - toliko su “brzo” putovale vijesti u to doba). NYT piše kako je fregata toga dana plovila u viškom akvatoriju zbog vojnih vježbi. Prema izvještaju, u prostoriju gdje se nalazio barut ušao je mornar bez obaveznih zaštitnih navlaka na obući. Dodir raspršenog baruta i materijala na čizmama izazvao je kobnu iskru koja je naposljetku uništila brod i više od 300 života.   

  

Ipak,  okolnosti tragedije nikada nisu do kraja razjašnjene. Je li uistinu barut izazvao kobnu eksploziju? Što se zapravo dogodilo?

Dostupna literatura pruža tek šture informacije i ponavljanje osnovnih podataka. Doduše, prije gotovo cijelog stoljeća pojavila se inicijativa za podmorsko istraživanje nastradalog broda. Naime, u moru između Visa i Škojih nalazi se nekoliko potonulih brodova, od kojih su neki iz Viške bitke. Budući da su tadašnji brodovi imali više prostorija s nepropusnim stijenkama i vratima, u njih more nije moglo prodrijeti.  Moguće je da su neke od tih komora i danas netaknute, suhe i u njima se možda nalaze mumificirana tijela posade i brojni neoštećeni predmeti. Nedugo nakon I.svj.rata grupa Višana osnovala je udrugu za vađenje olupine slavnog talijanskog broda Re d’ Italia, koji je potopljen u Viškoj bitci. Smatrali su kako se tamo nalazi čelična blagajna sa nekoliko milijuna zlatnih lira. Ipak, u to vrijeme bilo je neizvedivo svladati dubinu od 150 m, gdje se olupina nalazi. Posljednjih desetak godina ponovno se javljaju takve inicijative, koje bi mogle rasvijetliti i sudbinu fregate Radetzky, no takvi pothvati u dosta skupi. Za nadati se kako postoje entuzijasti koji će u godinama/desetljećima koji slijede napraviti značajan korak u istraživanju i očuvanju naše po(d)morske baštine.

Premda su desetljeća i neminovni tijek vremena učinili da je tragedija fregate Radetzky zaboravljena u sjećanju Višana i Hvarana, kao i u literaturi o pomorskim nesrećama (nejasno je zbog čega), nepoznat netko je nedugo nakon ovog događaja odlučio sačuvati sjećanje na izgubljene živote pomoraca. Možda netko kome je nastradao bližnji  ili koji Škojor koji je vidio katastrofu i nepovratno mu se urezala u sjećanje.

              vitrina s podacima o tragediji fregate Radetzky i popisom  nastradalih                                                                      

U crkvici sv. Klementa  postoji natpis ispod oltarne slike. Tamo piše na talijanskom jeziku kako se mole svećenici i ostali vjernici neka preporuče svoje molitve za nastradale u Viškom boju 1866. i za one koji su svoj život izgubili u tragediji fregate Radetzky 1869. Također se mole neka donirani novac ostave za obnovu i popravak crkvice sv. Klementa. Tako je na neki način postala simbol sjećanja na nastradale.

U blizini crkvice je humak odakle se vidi cijeli jedan svijet: nedaleko se plave Dobri otok i Vis, u dnu kadra miruju Vodnjok Veli i Moli, Karbun, Paržanj i Lengva, a između njih je duboko modro zrcalo, početak i kraj svih otočkih priča, život i smrt, tajna koju otkriva samo kad ono to želi.

Literatura: Djino Novak “Katastrofa austrijske fregate Radetzky kod otoka V. Vodnjak 1869.”, Periodični izvještaj pov.otoka Hvara 4, 1971., “Milijuni u viškom podmorju” (morsko-prase.hr), New York Times, 12.ožujka 1869. (query.nytimes.cast.)