Kako je Štambedar dobio ime?

 Često mi padne na pamet komadić kopna nedaleko nas, svojevrsni osamljenik među uredno postrojenim Škojima: Štambedar. Ponegdje piše i Stambedar, no vjerujem da smo taj surovi i strmi više greben nego otok provlačili kroz usne svojevrsnim mekim Š, glasom između S i Š, glasom zauvijek izgubljenim.

Mate Hraste, znanstvenik našeg kraja i prvi koji se sustavno bavio govorima otoka Hvara, u radu Antroponimija i toponimija općine hvarske (1956.) napisao je za Štambedar da mu je naziv nejasna porijekla.

Ipak, neprestano u nazivu iščitavam davne susrete i doticaje dalmatskog jezika tadašnjeg lokalnog stanovništva i novog, slavenskog jezika. Štambedar, potpuno sam uvjerena, skriva riječi sanctus Petrus ili ime Petar, Petre, ako se dogodila slavizacija. Slične primjere nalazimo u nazivu Sućuraj (sv. Juraj), Sumartin (sv. Martin), Stomorska (sv. Marija)...

Ono što ostaje nepoznato zašto i odakle sv. Petar. Što skriva strmi, nepristupačni zid Štambedra?

Povijesni izvori ne spominju nikakvu crkvicu posvećenu prvome papi na otoku ni bilo što vezano uz to na Škojima, a Petrov put u Rim bez povratka, po svemu sudeći, išao je preko Malte. Ako je i postojala kakva predaja, do danas nije preživjela.

A možda je porijeklo naziva u nečemu što se vezuje uz sv. Petra - prekrasnom i široko rasprostranjenom pužu poznatom kao petrovo uho. Legenda govori o dramatičnim događajima u Maslinskom vrtu u noći Velikog četvrtka i muškarcu Malhu kojemu je Petar u naletu bijesa odsjekao uho mačem. Oblik puža zbilja podsjeća na ušku. Ono što ostaje nerazjašnjeno je otkada se na jadranskom prostoru ovaj puž naziva petrovo uho i jesu li za to postojali jedan ili više naziva među romanskim i slavenskim stanovništvom u tim mračnim, šutljivim, neistraženim stoljećima.

A ovako iz ptičje perspektive Štambedar zbilja jest školjkast.

Petrovouhast.