PRVI KORACI DOMAĆEG FEMINIZMA - UČITELJICA I NOVINARKA ERMINIJA BRACANOVIĆ FERANDA (1861 - 1919?)

 

Na Badnjak 1861. g. u kući Mateta Bracanovića-Pušeta i Marije r. Domančić rođena je djevojčica kojoj su dali neobično ime - Erminija.  Nakon završene osnovne škole u rodnome Hvaru, u Dubrovniku je pohađala učiteljsku školu i stekla ispit zrelosti. Obzirom da je primala državnu potporu, imala je obvezu prihvatiti posao u zabačenim i nedovoljno razvijenim sredinama, što je praktički do nedavno bila praksa. Nakon školovanja vraća se u Hvar, gdje se 1889. g. udala za Jakova Ferandu, rodom iz Pazina. Šturi biografski podaci ponovno je spominju tek 1907.g. kao učiteljicu u mjestima kninskog kraja, te zadarskog i šibenskog zaleđa, posebice u Dubravicama kod Skradina i u Drnišu, gdje je ostala raditi i nakon službenog umirovljenja, jer je u to vrijeme buktao Veliki rat i nije bilo dovoljno učitelja na raspolaganju. Izvrsno je poznavala njemački i talijanski jezik i prevodila.

Božidar Nikolić (1904-1958): Ulica u Hvaru, nepoznata godina. 

Prikazana je kuća Bracanović-Puše prije preuređenja. Izvor slike: Limundo

Jedna je od rijetkih prosvjetnih djelatnica toga vremena i jedna od rijetkih žena s našeg otoka koja je vrlo često pisala i objavljivala u novinama. Njene teme su primarno pedagoške, ali piše i putopise (otočić Visovac, Trst) s izvrsnim i brojnim zapažanjima, ali i o književnosti, folkloru i narodnoj umjetnosti.  Posebnu pažnju pridavala je detaljima i tehnikama narodnog veza, temama pučke medicine i praznovjerja, čime je dala veliki doprinos etnografiji zadarskog i šibenskog kraja. Također - što je posebno zanimljivo - progovara o društvenim problemima i fenomenima njezinog vremena, posebno položaju žena i feminističkom pokretu koji se tada razvijao diljem Europe, posebno nakon 1908. godine, odnosno objavljivanjem književnih i publicističkih djela te relativno nove tematike u talijanskom tisku. Zahvaljujući poznanstvu i poticaju Hvaranina Petra Kasandrića, urednika novina Smotra dalmatinska, kojeg je očito poznavala, Erminija je dobila prostor za oštroumno, britko i opsežno iznošenje vlastitih stavova, mišljenja i rasprava. Vrijedi pročitati njene tekstove u spomenutim novinama, koje su nedavno digitalizirane.

Jedna od naslovnica novina Smotra Dalmatinska; izvor: arhiv Pomorskog i povijesnog muzeja Hrv. primorja, Rijeka

O Erminiji Feranda r. Bracanović opsežnije je pisala Mirisa Katić u doktorskoj disertaciji "Uloga žena u kulturnom životu Zadra u 19. i prva dva desetljeća 20. stoljeća" (2019.), odakle sam i prenijela podatke. Rad je dostupan na poveznici i može se besplatno pročitati pa skrećem pažnju na stranice 185-200, gdje je riječ o našoj mještanki.

Koliko mi je poznato, bila je prva novinarka s našeg otoka i prva je pisala o položaju žena u društvu i feminizmu. Katić ističe njezine misli:

"Moderna je žena „zdravih feminističkih nazora“, a ne kao one „neograničeno slobodne Amerikanke“ koje zapuštaju svoju kuću i žive kao muškarci. Ona smatra da je žena u Europi „slobodna“, tj. da je svjesna svojih ograničenja i „ne zlorabi slobodu“, jer je feminizam s prosvijetljenim idejama samo za „site žene“, a u Zagori su žene zaostale kao za turskih vremena, udovoljavaju potrebi muškaraca za dominacijom i dragovoljno se podređuju smatrajući i zlostavljanje prirodnim, jer su „siromašne i neuke“. Na kraju donosi anegdotu o razgovoru između „bistre primorkinje i zagorske težakinje“, u kojoj na pitanje: Zašto pušta da je „muž bije ko živinu“, žena iz Zagore odgovara: „A, da kako bih znala da mi je muž, da me ne tuče.“ Zbog toga učiteljice trebaju prilagoditi „uzgojni rad u školi da bude suglasan sa zdravim načelima o feminizmu“, da prosvijetli i moralno osnaži ženu, ali da je ipak ne otuđi od kuće i ognjišta, jer žena mora sačuvati svoju „ženstvenost i kućevnost“ (Katić, 192-193 str.) 

 Ova kratka bilješka neka bude poticaj za istražiti više o životu i djelu naše Erminije, "zagorske učiteljice", kako se znala oslovljavati u tekstovima, ali i za istraživanje ostalih zaslužnih žena u gradu, otoku i šire. 

Njezin posljednji tekst objavljen je u jesen 1918. godine i nakon toga nije poznata njezina sudbina. Posljednje godine života provela je u Dubravicama kod Skradina, gdje je i nastao najveći broj njezinih tekstova. Poznato je da je bila aktivna članica Crvenog križa u Svjetskom ratu i često i rado pomagala mještanima čitati i sastavljati pisma voljenima na frontama i po rovovima zakrvavljenog kontinenta. 

Nisam našla niti jednu sliku na kojoj se vidi Erminija, pa umjesto toga fotografija stare zgrade škole u Dubravicama kod Skradina. 

Stara školska zgrada u Dubravicama, stanje 2023.; foto: Ivan Jurić