Enti klimu od Madere!

Obljetnice, pogotovo lokalnog značaja, često su nalik pogledu u zrcalo: one pokazuju dug, bremenit i šarolik put lika i djela, projekta i ideje, odražavaju ono što su mjesto i njegovi stanovnici postali zahvaljujući tome i što crpe iz prošlosti da bi prenijeli u budućnost. Na žalost, obljetnice se najčešće svode na odrađivanje programa i svečanih protokola prepunih kićenih, pomno biranih riječi, zadovoljenje široke mase, umjesto da postanu iskreni i istinski pogled u retrovizor. Obljetnice zahtijevaju kritički angažman lišen političke korektnosti, traganje za istinom i novim putevima, birajući najbolje iz prošlosti, iskren razgovor o onome što živimo, dopuštamo i propuštamo. Stoljeće i pol organiziranog turizma u Hvaru izvrsna je prilika kojoj se može pristupiti iz brojnih perspektiva i koja u ovom trenutku, više nego ikad prije, traži glas stručnjaka i intelektualaca, konkretnu analizu stanja u kojem se nalazimo i prijedloge za budućnost.

Želja mi je - ne smatrajući se pritom stručnjakom ni intelektualcem, već polazeći iz ljubavi prema gradu i neizvjesnom putu traganja za istinom - u nekoliko tekstova ispričati neispričano o 150 godina hvarskog turizma. Nastojat ću krenuti kronološkim redom i istaknuti nekoliko točaka koje su obilježile stoljeće za nama i oblikovale stvarnost u kojoj živimo.

Ipak, za ovaj put napravit ćemo iznimku: krenut ćemo od najblistavijeg doba hvarskog turizma, romantičnih 1930-ih. To je desetljeće nastavilo zamah stvoren nakon Prvog svjetskog rata i definitivno upisalo Hvar na svjetsku turističku kartu: iznjedrilo je velik broj domaćih i stranih gostiju, proširenje hotela i gradnju novih, sjajnu medijsku promidžbu, Hvar postaje scenografija za snimanje filmova, uređuju se prostori i zelene površine… Izvrstan uvid u ovo vrijeme pružaju nam brojne fotografije bračnog para Benčić, koji su se 1930.g. doselili u Hvar i otvorili fotografsku radnju na Pjacu (prostor današnje kavane). Oni su gotovo svakodnevno bilježili velike i male, naizgled beznačajne, događaje i slike, stvarajući prevrijednu dokumentaciju vremena na koje danas gledamo s velikom nostalgijom.

                                                       proslava u Hvaru 1930-ih       

U isto vrijeme u Hvaru živi Frane Galasso, vremešni inspektor društva Jadranske plovidbe, koji je svoj penzionerski vijek provodio u kući Makjanić u ulici iza današnje pošte (pjaceta Matkovićevih). Hvarani ga se sjećaju kao vrlo neurotičnog čovjeka koji je često sjedio na terasi, pušio i pio kavu. Išla su mu na živce djeca koja bi se igrala u blizini te bi ih nerijetko gađao keramičkim šalicama. Bei tempi, promislili bi neki. :-) 

O Frani Galassu Internet ne nudi puno. Njegovo ime spominje se među prvim članovima splitskog veslačkog i jedriličarskog kluba Adria, osnovanog 1890.g., u kojem su također bili dr. Ante Trumbić (pravaš, gradonačelnik Splita, ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS…) i Dujam Srećko Karaman, jedan od prvih dalmatinskih sakupljača narodnih pjesama.  

U „Celegatu“, glasniku hvarskog karnevala ranih 1990-ih objavljen je kratki tekst o Frani Galassu, u kojem je riječ o njegovom pjesničkom talentu:

U nastavku je pjesma naslovljena „Pozdrav“, napisana na venetskom dijalektu:

Za one koji ne razumiju talijanski, Giorgio Pilloni je preveo pjesmu na hrvatsko-forski, poštujući izvornu kombinaciju venetskog i talijanskog govora. Vrlo je teško postići rimu, te je ostavio u slobodnom stihu:

Jebenti cili For

uključujući Meneghellota

i sve one ca dangubidu

i sviridu kurcu.

Jebenti krizantemu

aloj i ružmarin

i Grand Palace i Kovačić*

i lođu Sansovino.**

Nojveće ti jeben

more, šumicu i bore

Ured za promet stranaca***

uključujući Avelineta.****

Jeben ti vale

barda i poja

i sve one lipe mone

ca se dojdedu u For licit.

Jebenti povijesne slike

od Palme i Bassana

i sva ona govna

ca govoridu talijonski.

Nemoj mi dirat Fabriku

a uz ostalo u mojemu gnjevu

jebenti nojstariji teotar

u Jugoslaviju.

Na kraju ti jeben i sunce

jeben ti Palmižonu

klimu od Madere*****

i njezinu ariju kurbu.

* misli se na hotele Grand Palace (kasnije Palace) i Kovačić (današnji hotel Riva) 

** dugo vremena se projekt Lođe pripisivao venecijanskom arhitektu Sansovinu ili veronskom graditelju Sanmicheliju. Projekt je izveo brački arhitekt Tripun Bokanić početkom 17.st.

*** preteča ureda turističke zajednice

****Josip Avelini, zaslužni hvarski gradonačelnik (1891.-1947.)

*****Madeira, u hvarskom govoru Madera, vulkanski je otok u Atlantskom oceanu. Administrativno pripada Portugalu. Poznat po turizmu i blagoj zimskoj klimi. Zbog sličnosti s tamošnjom klimom kojoj su pripisivana ljekovita svojstva Hvar je još prije I.svj.rata proglašen austrijskom Madeirom.  

Što je neurotičnog, no šaljivog autora potaknulo na ove stihove? Gužva na rivu, tisuće gostiju, bučni „partijaneri“ prije 80 godina?

Zanimljivo je da je Galasso  bio jedan od članova organizacijskog odbora Jadranske izložbe, održane u Splitu u srpnju i kolovozu 1925.g. Cilj je bio upoznati javnost Kraljevine Jugoslavije s ljepotama i mogućnostima pokrajine Dalmacije. Bio je to prvi gospodarski i turistički sajam na ovim prostorima, koji je u mjesec dana posjetilo više od 30 000 ljudi. Iz zanimljivog teksta Gordane Tudor čitamo kako je splitsko društvo Putnik bilo zaduženo za organizaciju dijela izložbe posvećenom prometu stranaca, odnosno razvitku turizma u dalmatinskim gradovima. Hvar je bio među prvima koji se odmah uključio u rad i prihvatio suradnju sa društvom Putnik, pretečom današnjih turističkih zajednica. Prema člancima objavljenim u ondašnjem glavnim dalmatinskim novinama, Novom dobu, Hvar je tih godina oglašen kao novo turističko čudo, prepuno projekata i inovacija, spremno prihvatiti brojne goste. Na Jadranskoj izložbi Hvar su također predstavljali članovi Sreskog poglavarstva (današnja općina) s izloženim eteričnim uljima ružmarina, kadulje, metvice i levande, proizvođača iz Brusja, Velog i Malog Grablja, Pitava i Starog Grada. „Izložena ulja“, piše Gordana Tudor, „zorno su svjedočila o velikim mogućnostima koje bi imala organizirana eksploatacija takvog bilja“.

U umjetničkom dijelu predstavio se i kipar Šime Dujmović. Hvarske žene su izložile i primjerke čipke od agave na Jadranskoj izložbi, ni ne sluteći da će je gotovo sto godina kasnije UNESCO uvrstiti na svjetsku listu nematerijalne baštine.

                                 jedna od reportaža o Hvaru u "Novom dobu", 1933. 

Je li Galasso, jedan od osnivača Jadranske izložbe kojoj je cilj bio privući goste u ove krajeve, bio umoran od rastućeg turizma i promjena koje su počele puštati korijenje u naš grad? Ili je pjesma samo čista zafrkancija?

Kako god bilo, ostaje pitanje što bi stari živčani Frane promislio kad bi 2018. svratio u Hvar…

 Fola Siniši za ideju i slike i Giorgiotu za prijevod! 

Literatura: Gordana Tudor "Jadranska izložba u Splitu"