Čuvar otisaka

Necochea, okrug La Plata, Argentina 1892. Uspavani gradić potreslo je brutalno ubojstvo dvoje djece. Optužen je lokalni seljak Pedro Velasquez, bivši ljubavnik Francisce Rojas, majke ubijene djece. Uporno poriče krivnju, unatoč neumornom ispitivanju policije i optužbama bivše žene. Mladi policajac Ivan Vučetić, doseljenik iz gradića Hvara - Lesine u tadašnjoj Austrougarskoj monarhiji, prihvaća složen i mučan zadatak rješavanja jezivog zločina. Na vratima je pronađen krvavi trag ljudskog palca. Vučetić je uzeo otiske prstiju i poslužio se tada jedinstvenom metodom: pomoću povećala uspoređivao je otiske optuženog i majke s onim na vratima. Tako je utvrdio ubojicu šestogodišnjeg dječaka i četverogodišnje djevojčice: bila je to njihova majka Francisca Rojas.

Ovaj slučaj postao je prekretnica u povijesti kriminalistike, a mladi Ivan Vučetić zapečatio je temelje nove znanstvene discipline otkrivanja zločina pomoću otisaka prstiju - daktiloskopije. 

Polazeći od činjenice da na svijetu ne postoje dvije osobe s identičnim otiscima prstiju, znanstvenici 19.st. su nastojali primijeniti jedan od najmodernijih načina identifikacije ljudi. Pažljivo čitajući i proučavajući djela suvremenika, Vučetić je prvi izvršio razvrstavanje otisaka prstiju po grupama i izradio karton na koji su se uzimali otisci prstiju obje ruke. Svoju metodu detaljno je opisao u knjizi Usporedna daktiloskopija (Dactiloscopia comparada, 1904.), te je na taj način ustanovio i novo zanimanje: vještak-identifikator. Njegov sistem identifikacije usvojili su Brazil, Čile i Urugvaj, a postao je priznat i u Velikoj Britaniji.  Napisao je niz tekstova i djela o daktiloskopiji, dopisivao se, polemizirao i razmjenjivao znanje, teoriju i iskustva sa vrhunskim umovima svog vremena (primjerice s osnivačem kriminalističke antropologije Cesareom Lombardom i osnivačem kriminalističke sociologije Enricom Ferrijem), mnogo je putovao, a njegova originalna metoda imala je osobiti uspjeh u Kini i Japanu. Premda je tijekom desetljeća doživjela brojne izmjene, dopune i promjene, njezini temelji ostali su isti.

Ivanu Vučetiću je životni put bio drugačije zacrtan. Rođen 1858.g. u malenoj kući na hvarskoj rivi, kao najstarije dijete je po obiteljskoj tradiciji bio predodređen nastaviti očev bačvarski zanat. Međutim, školujući se u franjevačkom samostanu kod zaslužnog fra Bonagracije Maroevića i upoznavši mnoge srednjoeuropske znanstvenike koji su tada dolazili u Hvar istraživati prirodne i klimatske posebnosti, usvojio je veliko znanje, što je odredilo njegovu budućnost i potaknulo njegovu želju za istraživanjem. Ukrcao se kao slijepi putnik na brod za Argentinu, gdje je na dolasku svoje ime preveo na španjolski - Juan Vucetich. Nekoliko godina radio je teške fizičke poslove i zatim se zaposlio u policijskom uredu u La Plati. Nakon rješavanja slučaja Rojas ušao je u povijest.

                               Rodna kuća Ivana Vučetića na hvarskoj rivi

Zanimljivo je da je Vučetić bio izvrstan skladatelj i klarinetist. Prije odlaska u Argentinu neko vrijeme je bio kapelnik hvarske gradske glazbe. Skladao je desetke uglavnom plesnih kompozicija. Jedini put kad se vratio u rodni Hvar, u sklopu svjetske turneje 1913.g., gradska glazba mu je u čast odsvirala nekoliko njegovih kompozicija.

Vučetić sa hvarskom elitom na prvom i posljednjem putovanju u rodni grad nakon iseljenja u Argentinu

Mnoge policijske ustanove diljem Južne Amerike nose ime znamenitog hvarskog izumitelja. Argentina je 1962.g. izdala poštansku marku s likom Ivana Vučetića, a Hrvatska je to učinila 2008.g., povodom 150. obljetnice njegovog rođenja.

Njegov briljantan um i veliko znanje zauvijek su promijenili metodu rješavanja zločina diljem cijelog svijeta.

Vučetić ima svoju ulicu u gradu Hvaru (cesta od Križnog rata prema Pokonjem dolu). Njemu u spomen postavljene su dvije ploče, jedna na rodnoj kući na Rivi, a druga ulicu iznad, u Burgu, gdje je neko vrijeme živio. Na trafostanici na predjelu Bukainka, gdje je raskrižje za Stari Grad, u organizaciji Torcide napravljen je veliki grafit Vučetiću u čast. Fra Joakim Jaki Gregov izdradio je poprsje našeg izumitelja, koje se nalazi u đardinu (gradskom parku), a hvarsko-splitska umjetnica i književnica Tonka Alujević izradila je, također u gradskom parku, veliki mozaik u obliku otiska prsta. Nedavno su učenici hvarske osnovne škole dobili nagradu za petominutni film o Ivanu Vučetiću.

Ipak, u našem gradu još se  uvijek- na institucionalnoj razini - nedovoljno cijeni, zna i spominje naš izumitelj.  U obljetničkoj godini njegova rođenja barem ostaje nada za veću brigu o njemu, ali i svim ostalim Hvaranima koji su ostavili trag u svjetskoj povijesti. 

                                    Mozaik Tonke Alujević u đardin (izvor: hvar.hr)