Tri otiska jedne bitke

O Viškoj bitci, čija je 152. obljetnica upravo danas, napisano je mnogo tekstova. U ovom kratkom zapisu ostavljam samo tri sitna otiska o petku 20. srpnja 1866., odnosno o hvarskom udjelu u posljednjoj velikoj pomorskoj bitci na našim prostorima. 

                                            (izvor: strategietotale.com) 


Pri spomenu Viške bitke ne smije se izostaviti Nikolu Karkovića-Trentina (1838.-1918.), poznatijeg kao junaka Viškog boja. Na njegovoj rodnoj kući kamena je ploča s njegovim imenom, lišena kolektivnog sjećanja. Ispred kuće je izlizani saliž na kojem se još nazire urezana igra trije i na zidu prikovan željezni obruč za koji će sve manje ljudi znati da se nekada vezivalo „živo“ - tovari. U Karkovićevoj rodnoj kući žive njegovi potomci, samozatajni i marljivi ljudi koji su u obiteljskoj konobi stvorili mali obiteljski restoran sa hranom isključivo iz svog vrta, skriveni Mediteran kakav nikad nije ni prestao biti, samo se pritajio pred navalom suvremenih, gromoglasnih i naglih oluja. 
Ovo je i više nego izvrsna prigoda zamoliti ih neka pričaju o barba Mikuli, Mikotu Trentinu, kako je agvanto bandiru kad mu je ono Tegetthoff reka: Wer will die Flagge haben, ko će agvantat bandiru, i onda je Mikula iskoci, škivo se od kanunih, na, ćapa, agvanta, eno bandira u Bec već sto i pedeset godišć… 
Zemne ostatke Nikole Karkovića prenijela je njegova kći 1976., koja je tada imala 96 godina, na hvarsko groblje.

                                    Nikola Karković - Trentin (izvor: paluba.info)

                                        Karkovićeva rodna kuća, Groda, Hvar 


U isto vrijeme, u šest kilometara udaljenom Brusju  nalazi se Libar od skudnjih dnevih - knjiga u koju su upisani mještani s datumom i godinom smrti i, ako je poznato, razlogom preminuća. Uz dan 20. srpnja 1866.g. zapisano je ime: Ivan Hure (u arhivima: Kure). 
Za Brušane je Ivan Hure junak Viške bitke i spominje se kako je upravo on bio prvi koji je na Tegetthoffov povik zgrabio talijansku zastavu. U trenutku kada ju je bacio Nikoli Karkoviću - stoji u Libru od skudnjih dnevih - odrubljena mu je glava. Radi li se o mjesnoj legendi ili činjenici vjerojatno nikada nećemo doznati. 
Car Franjo Josip malenoj je crkvi u Brusju nedugo nakon bitke poklonio srebrnu pokaznicu i veliki srebrni (tzv. bratimski) kalež u znak zahvalnosti za doprinos i sudjelovanje u austrijskoj (u tom kontekstu i hrvatskoj) pobjedi nad talijanskom flotom.


                                                     Brusje, župna crkva sv. Jurja 


Oko pola kilometra jugozapadno od bruške crkve nalazi se kameni križ, mjesto gdje su prije 150 godina, kako natpis kaže, mjesni župnik don Juraj Plančić i mještani promatrali i blagoslovili tijek Viške bitke koja se pred njima odigravala tog sivog i kišnog srpanjskog dana, naizgled potpuno drugačijeg od ovih toplinskih nesnošljivih udara. 
Zahvaljujući tome što Talijani nisu uspjeli presjeći telegrafski kabel koji je spajao naš otok sa kopnom preko Brača, Hvarani su uspjeli javiti u Zadar, Pulu i Trst sva zbivanja ispred Visa. U nizu talijanskih pogreški ta je bila jedna od ključnih. Uporni brzojavi koji su stizali odavde raznim telegrafskim kanalima do Beča dali su na znanje da Viška bitka nije bila samo jedan obični maleni sukob. Admiral Teggethoff je skupio 20 drvenih brodova i sedam oklopnjača koji su cijeli jedan dan plovili do Visa. I sa svim tim na kraju je uspio pobijediti daleko moćniju i brojniju talijansku flotu.

                                                                Križ nedaleko Brusja 



Natpis na postamentu križa


                            U daljini se vide Škoji i Vis (malo je kontra suncu) 


Također, u crkvici na škoju Sveti Klement se nalazi natpis ispod oltarne slike postavljen na spomen nastradalima u Viškoj bitci i tragediji austrijske fregate Radetzky u veljači 1869., o čemu je bilo riječi na ovom blogu. 

Primjedbe

Popularni postovi