Putnicima lanterna, Hvaranima novi kontinent

Na najzapadnijoj punti Hvara, u blizini svjetionika podignutog početkom  20.st., nalazi se ruševina crkvice sv. Pelegrina, po kojoj je ova punta i dobila ime. Dosta je velika za srednjovjekovnu crkvicu – duga je 6, a široka 5m. Premda je sveti Pelegrin postojao (spomendan mu je krajem svibnja), vjerojatnije je da je u slučaju punte Pelegrina sam naziv općenita oznaka svakog putnika i hodočasnika. Na latinskom peregrinus znači hodočasnik. I stvarno, lanterna na Pelegrinu prvo je što od Hvara vide turisti i putnici koji dolaze katamaranom u Hvar. Prvi se hodočasnici na prolazu kroz Hvar (tada Lysna) prema Svetoj zemlji spominju još davne 1323.g.

Crkvica sv. Pelegrina možda je služila kao odmorište i svjetionik putnicima i mornarima,  no vrlo je vjerojatno da je izgrađena kao zavjet. Plovidba oko ove punte uvijek je bila opasna i pogibeljna. Tako je početkom 19.st. tamo potonuo jedan turski brod; krajem 19.st. potonula je bracera braće Martinis iz Komiže, a jedan se ribar utopio; u vremenu prije početka 2.svj. rata na našem otoku, 1940.g. na ovom je mjestu, jedinu svoju imovinu, brod napunjen teretom, izgubio hvarski brodar Dinko Franetović. U uvali Pelegrinska se i danas nalazi olupina britanskog broda koji je potonuo u 19.st.

Statut iz 1331. naziva sv. Pelegrinom cijeli zapadni dio otoka, sve do područja gdje je danas tunel Selca-Dubovica. Služilo je za ispašu, sječu drva, paljenje vapnenica i branje zimurada-ružmarina. Nakon prelaska pod mletačku vlast u 15.st., na prostoru Pelegrina počinje gradnja gomila – suhozida. Tako je tada novi prostor sezao od vale Lojišće (Vele Vire) do Mole Garške. Novo vrijeme, ono 20. st., prepoznalo je Pelegrin i kao dobar prostor za lovište, te se na tom mjestu počelo s lovom još 1931., u cilju razvoja turizma.

                                              izvor: visit-hvar.com 

Osim ruševine crkvice sv. Pelegrina i korisnosti za lov, poljoprivredu i stočarstvo, prostor Pelegrina ima još jednu veliku vrijednost – Markovu špilju. Arheološka iskapanja počeo je vršiti još krajem 19.st. veliki hvarski znanstvenik dr. Grgur Bučić, inače osnivač meteorološke postaje. Cijelo stoljeće kasnije je istraživanja nastavio Grga Novak i ušao u povijest. Ulomci keramike koji su tu pronađeni svjedoče o vrlo razvijenoj kulturi u ovom dijelu svijeta.

No priča o Pelegrinu ima i svoju tužnu stranu. Od osnutka Republike Hrvatske prostor Pelegrina je podržavljen i dan Hrvatskim šumama. Tako se dogodilo da je prostor koji je cijelo vrijeme pripadao Hvaru to više nije. Jedan dio Pelegrina dan je u koncesiju stranim i domaćim bogatim poduzetnicima.  Kako su posljednjih godina prenosili mediji, koncesija je vrlo malena, niti simbolična – iznosi 107 000 kn godišnje, što na 6km četvornih ispada 2 lipe po kvadratu. Čini se kako je ono hvarsko –  vrijedna punta Pelegrin – predana u nečije ruke, ograđena žicom preko koje vrlo teško može proći domoći covik. No ne mora biti tako. Ne trebamo zaboraviti Pelegrin. On je naš, prepun bogatstva, nešto više od sata hoda udaljen od grada i tek čeka da ga ponovno otkrijemo.