Buže


Svi ste ih vidjeli i barem se jednom zapitali čemu su služili.
Radi se o kamenim istacima s rupom kružnog presjeka u sredini, a najčešće se nalaze sa strana prozora na gotičkim i renesansnim kućama u predjelu Grode, Gojave i Burga. Uglavnom su smještene na visini dvije trećine prozorskog okvira, iako to nije pravilo. Postoje i istaci s dvije rupe. Isto tako, nije lako ustanoviti koji su istaci in situ, znači na originalnom mjestu. Mnogo ih je tijekom pregradnji i rušenja uklonjeno, uništeno ili premješteno. Također ih je mnogo naknadno dodano kao dekorativni element.
 Osim njihove funkcije (ili više njih), nepoznat je i njihov naziv. U Veneciji, odakle su najvjerojatnije prošireni na veliki dio Istre i Dalmacije, nazvani su piere sbuse - doslovno, kamen s rupom, probužoni kamik na hvarskom govoru. U Veneciji - a tako i u Hvaru i ostalim sredinama - približno su 25-30 cm u promjeru, s rupom promjera desetak centimetara. Logična pretpostavka jest da se kroz njih provuče štap, no ostaje otvoreno pitanje čemu je služio.
Stara dama Venecija tijekom svoje povijesti nije imala običaj posve otkrivati svoje tajne niti do kraja tumačiti svoje simbole. Usporedbe radi, tako je s interpretacijom otvorene i zatvorene knjige na kamenim krilatim lavovima, simbolima mletačke vlasti. S vremenom se ustalilo tumačenje po kojem zatvorena knjiga znači Venecija u ratu s nekom državom, no to ni u jednom izvoru nije potvrđeno niti jasno određeno.
Prvi za sada poznati primjer ilustracije i (potencijalne) primjene kamenih istaka (piere sbuse) nalazi se na slici koju je Vittore Carpaccio 1502.g. načinio za crkvu San Giorgio degli Schiavoni u Veneciji. Poznatu legendu o svetom Jeronimu i lavu, u kojoj je naš Dalmatinac izvadio lavu trn iz šape, a njegova subraća bježe od straha pred zvijeri, smjestio je u Veneciju. U pozadini se vidi kuća s kamenim istacima ispod prozorskog praga, sa štapovima na kojima se suši odjeća, prilično nemarno obješena. Teorija o funkciji ovih istaka najčešće spominje funkciju sušenja odjeće i(li) čuvanje namirnica i pojedinih stvari.

                                       V. Carpaccio: Sveti Jeronim i lav, 1502.g. 


Povjesničar umjetnosti Joško Belamarić je prije nekoliko godina u Slobodnoj Dalmaciji iznio mišljenje koje dijeli s teorijama iz Venecije: na štapovima se sušilo i obojeno platno. Naime, Hvar je od davnina bio nezaobilazna postaja  na pomorskim i trgovačkim rutama između Zapada i Istoka, Venecije i Carigrada i obrnuto, te je naš grad vrlo često imao doticaj sa svim novitetima iz dalekih, tada egzotičnih krajeva. Pretpostavka je da su trgovci plaćali „koncesiju“ Hvaranima koji su trgovcima omogućili prostor za sušenje velikih bala platna koje su trebala prodati u odredišnoj luci.

                                    
Ostale teorije navode da su istaci služili za sušenje životinjske kože i krzna, vješanje mokrih i vlažnih plahti kao zaštita od sunca i za postavljanje svečanih, raskošnih barjaka, tapiserija i platna s obiteljskim grbovima tijekom važnih proslava.
Bilo kako bilo, vjerojatno nikada nećemo sa sigurnošću saznati čemu su točno služili ovi zanimljivi kameni elementi.

                                                 Kameni istak s dvije rupe, Burak


Tražeći literaturu za ovaj tekst (ne postoji gotovo ništa), naišla sam na kamene istake na otoku Krku, koji je također dio svoje povijesti bio pod Venecijom. Za razliku od običnih istaka, ovi su postavljeni okomito u odnosu na zid, tj. rupa je s gornje strane. Prenosim njihovu teoriju sa fantastične stranice Otok Krk - konačno otkriven: Narodna predaja bilježi bitku protiv Turaka u brdima između Punta i Vrbnika, na lokalitetu koji se i dan-danas naziva "Turčin" (Turak). Tom prilikom jedan je Puntar, ako je vjerovati narodnoj predaji, zaplijenio i na Punat doveo pravu pravcatu – devu! 
Uvijek se sjetimo te deve kada turisti pitaju čemu služi ugrađen polukružni kamen s rupom u sredini, postavljen na gotovo svakoj kući, na visini dva-tri metra. Mašti turista nema kraja, pa neki smatraju da se u te rupe stavljaju baklje, a drugi da služe za vezivanje magaraca. Malenog magarca vezivati tako visoko nije baš najvjerojatnije...ali devu bi se moglo.Šalu na stranu, svrha čudnovatoga probušenog kamena nije toliko egzotična. Kamen se naziva "roćina" (naušnica) u koju se postavlja "ostrvica", to jest suha grana na kojoj se suši odjeća (ali i posuđe, pršuti, kobasice). Konopac nikad nije bio problem, ali Krčani nisu poznavali kvačice, tako da su odjeću jednostavno raširili na ostrvici nakon pranja.”

                        izvor: Facebook stranica Otok Krk: konačno otkriven


Kamen, čvrst, drevan i hladan, krije tolike priče. 
Uputili smo se tražiti ih i otkrivati. 




Primjedbe

Popularni postovi