Crtice iz hvarske meteorologije

Povodom Svjetskog dana meteorologije (23. ožujka) odlučili smo iz bogate hvarske meteorološke povijesti odabrati nekoliko crtica i ovdje ih ukratko opisati. 

Iako je službeni početak opažanja i mjerenja u Hvaru dan 1. ožujka 1858.g., kada je svestrani prirodoslovac Grgur Bučić započeo rad u ruševinama crkve i tvrđave Venerande, opažanja u našem gradu postoje još od 1839.g., no ne znamo tko je bio motritelj jer je Grgur tada imao (tek) deset godina. Vrijedi spomenuti i podatak da je Bučićeva nećakinja Jozefina (Pepina) Bučić bila prva motriteljica - žena meteorolog u Hrvatskoj, a tu je zadaću časno obavljala od 1913. do 1918.

                                   Prevrtljivo vrijeme (foto: Joško Bracanović)

Iz godine u godinu vremenske prognoze sve više nalikuju najcrnjim scenarijima smaka svijeta: „Hladnoća kakvu ni najstariji ne pamte!“, „Temperature niže 15 stupnjeva, a to je tek početak!“, „Metar snijega zameo Liku!“ i sl. Žutilo i crnilo proširili su svoje senzacionalističke pipke i u meteorologiju, zahvaljujući medijima i nekritičkim čitateljima koji klikovima i dijeljenjem samo bespotrebno šire paniku i time donose medijima zaradu.

Meteorologija je ipak znanost i precizna mjerenja su još uvijek pouzdanija od ljudskog sjećanja. No vrsni poznavalac naših vremenskih prilika barba Zorko Maričić Banjuš rado je s nama podijelio i zanimljivosti iz stoljeća i pol duge meteorološke aktivnosti u našem gradu: najniža izmjerena temperatura u Hvaru iznosila je -8C, izmjerena 6.1.1947.g. u jedan sat ujutro. Minimalna je vjerojatno bila koji stupanj niže, no spomenimo da je istoga dana u splitskoj meteorološkoj postaji na Marjanu izmjerena minimalna temperatura od -11.3C! Od velike hladnoće usahle su palme, agrumi i karoberi (rogači), a palmama na Rivi trebalo je punih osam godina da izrastu novi listovi.

                                                               Jugo, oko 1936. 

Dotaknuli smo se i „zime stoljeća“, rekordne veljače 1929.g., vrlo dobro dokumentirane i popraćene u tadašnjim novinama, fotografijama i rijetkim filmskim zapisima. Spomenimo da je te godine izmjerena do sada najniža temperatura u Hrvatskoj, -36 C u Gospiću. Venecijanska laguna bila je zaleđena, a preko širokog Dunava mogla su prijeći teretna kola. Naš sugovornik rođen je upravo tih dana i prepričava nam što je čuo od svojih roditelja: u njihovoj kuhinji smrznula se voda u posudama, a brojni hvarski muškarci išli su na akciju razbijanja zaleđenog snijega u tada glavnoj gradskoj ulici Burak.

Iz današnje perspektive gotovo je nezamislivo pojmiti kako su se ljudi nekada grijali. Komin, ognjište bilo je u samo jednoj prostoriji gdje su ljudi boravili tijekom dana, a spavaće sobe bile su drastično hladnije. Kao dodatna pomoć za zagrijati krevet poslužio bi škaldalet (katkad nazvan i škandalet), gvozdena posuda u koju se stavljao ugljen ili pak opeka zagrijana na kominu i umotana u krpu. Nerijetko je jedina toplina bila ona zbijenih ljudskih tijela u skučenim, vlažnim i mračnim prostorijama.

Najhladniji mjesec  u 161 godinu mjerenja bila je veljača 1956., čija je prosječna temperatura iznosila 4C. Srednja temperatura u veljači je inače 9C. Hladni val nastavio se i u ožujku te godine, tako da je na Dan žena, 8. ožujka, temperatura pala na -2C, a od 11. do 13. ožujka, puna tri dana, padao je snijeg. U Hvaru je prosječna visina snijega bila 10-15 cm, na Kopitu čak 30 cm, a po okolnim brdima i 70-80 cm. Mladost iz ostalih otočkih mjesta zatekla se 13. ožujka u Hvaru na jednom skupu. Autobus nije uspio daleko doći, i gotovo smo imali priliku doživjeti lokalnu verziju Lovrakove priče, autobus u snijegu na zavojitom putu između Hvara i Brusja. Vratili su se u Hvar, ukrcali se u bracere i tek se tako uspjeli domoći Starog Grada i Jelse. Autobus iz Starog Grada u Hvar stigao je u Hvar tek 19. ožujka.

                                Na zavoju ispod Brusja, ožujak 1956. (foto Benčić) 

Pet mjeseci kasnije - temperaturni rekord.  - 37.7 stupnjeva Celzijusa, izmjereno početkom kolovoza.  Od zeca koji traži mater do zeca na ražnju. Hvarane su tada, za razliku od našeg vremena, hladile tek voda i limunada. Temperaturni rekord još je jednom oboren u lipnju 2019.g. - 38 stupnjeva Celzijusa. 

„Sniga do mora“ bilo je i ratne 1942. Nenavikli na snijeg, Hvarani su se uplašili da će im snježni pokrivač pokositi svo povrće u vrtovima, no on je - tek su se kasnije uvjerili - poslužio kao zaštita izraslim kupusnjačama i ostalom bilju. Snijeg je inače rijetka i neočekivana pojava u našem području i vrlo je teško prognozirati kada će padati i hoće li se primiti za tlo. Ukoliko se poklope određeni faktori, vlažnost tla, dolazak ciklone iz Tirenskog mora i istovremeni prodor hladne fronte sa sjevera, postoji velika mogućnost za uživanje u snježnim radostima. Snijeg koji je pao 16. ožujka 1962.g. je najkasniji zabilježeni snijeg u Hvaru.

Padalo je i sljedeće, 1963.g. Tada je palo 2-3cm snijega, no punih 67 sati, od 21. do 24. siječnja je temperatura bila ispod ništice. Snijeg je padao 1979.g., u siječnju 1993.g., i posljednji koji se zadržao dva, tri dana pao je 26. veljače 2018.g. 

Temperaturnih iznenađenja ne manjka u meteorološkim bilješkama našeg grada: 29. studenog 1957.g. bio je sunčan praznički dan s ugodnih 16C u zraku. Dan poslije zapuhala je orkanska bura i do poslijepodne temperatura je pala ispod ništice. Prvi prosinački dan osvanuo je s -2C. Do kraja te godine nikad se nešto takvo nije ponovilo.

                                        Pulentoda 30. 12. 2000. (foto: Šime Fio) 

Slobodna Dalmacija 3. siječnja 2001. izvještava o nevremenu koje se zbilo 30. prosinca 2000.g.:

Pulentada olujne snage zahvatila je hvarski akvatorij, a valovi visoki oko pet metara potpuno su paralizirali pomorski promet i odsjekli Hvar od kopna.

Trajekt "Valun" koji je u subotu ujutro u 7 sati isplovio iz Staroga Grada, nikako nije mogao proći Splitska vrata i nakon višesatnog plutanja Bračkim kanalom, uplovio je u splitsku luku u 12 sati. Slično je bilo i sa znatno većom "Istrom", koja nije mogla pristati u hvarsku luku, te je nakon duge plovidbe olujnim morem uplovila u splitsku luku. Brod "Liburnija", koji je isplovio iz Splita za Stari Grad, nakon neuspjelih pokušaja da pristane u trajektnu luku sklonio se s putnicima u uvalu Tiha, te usidren čeka povoljnije stanje.

Hvarskom rivom nije se moglo prolaziti jer je bila pod morem i stalnim udarcima valova. Znatna šteta nanesena je kafićima koji se nalaze uz obalu, a u hvarskim uvalama potopljeno je više manjih brodica.

Podivljali valovi s lakoćom su dosezali do hvarske rive, pjace i đardina, ostavljajući iza sebe pustoš. U uvali Podstine, koja se nalazi do vile Sabora RH, a gdje su udari valova najsilniji, otkinuta je s veza te bačena na žalo uz znatna oštećenja jedrilica duga oko 12 metara, pretpostavlja se vlasnika Duje Krstulovića iz Splita. Dramatična borba za spas jahte vodila se u noćnim satima, kad je posada pokušala spasiti plovilo. No, nakon višesatnih neuspješnih nastojanja, jedva su i sami spašeni, a vozilom prve pomoći jedna je djevojka u šoku prebačena u Dom zdravlja.

U središtu grada valovi su zahvaćali hvarsku pjacu, izvrnuti su štandovi, more je ispralo zemlju i nasade iz đardina... Dramatično stanje je i u koćarskoj luci Vira u kojoj se ribari bore za spas brodica. Ista situacija je i u uvalama Križina luka, Križa, Majerovića, Sirena... koje su posebice izložene "valovanju", a koje su istodobno sidrišta za brodice.

Brojni gosti koji su tijekom dana trebali doputovati u Hvar, ostali su u Splitu čekajući da se nevrijeme smiri.

                                Pulentoda 30.12.2000. (foto ustupio Joško Rosso)

U listopadu 2005.g. pala je rekordna količina kiše u jednom danu - tijekom 12 sati palo je 252 l po četvornom metru. Meteorološki i hidrološki bilten u izdanju DHMZ-a prenosi:

4. listopad 2005.

...Isti dan pale su velike količine oborine na Hvaru koje su napravile bujice i poplavile dijelove grada, a more u luci se jako zamutilo. Nevrijeme je podiglo valove, koji su zajedno sa velikom količinom kiše potopili i desetak brodica. Palo je 160 litara kiše po

metru četvornom (ukupno je taj dan palo 285 mm, što je rekord u količini padalina u jednom danu otkad su mjerenja u Hvaru, moja opaska).

                                         Pjaca 4.10. 2005. (foto: Igor Andjelič) 

Kiša je padala neprekidno šest sati. Poplavljen je i vatrogasni dom, te hoteli, hvarska biskupija, knjižnica, trgovine iz kojih je bujica nosila robu u more. Slapovi vode su se preko rive slijevali u more. Glavni hvarski trg bio je poplavljen, njime se nije moglo hodati bez visokih čizama. Na prometnicama u gradu i okolici je bilo odrona kamenja i zemlje, te srušenih stabala koji su blokirali promet. Procjenjuje se da će ukupne štete na Hvaru iznositi blizu 6 milijuna kuna. Proglašeno stanje elementarne nepogode za grad Hvar.

                                       4. listopada 2005. (foto: Igor Andjelič) 

 Nešto slično ponovilo se 2. listopada 2018.g. u večernjim satima - u samo pola sata vrlo jaki pljusak je izazvao snažne bujice, odnio tri štanda i prouzročio ogromnu materijalnu štetu. U mjestu su kolale priče - urbane legende - kako je premještanje fešte gradskog zaštitnika sv. Stjepana I. iz kolovoza u listopad prouzročilo ove nepogode. 

                        Šteta u portu, listopad 2005. (foto: Igor Andjelič)