CONGULI IZ PROPADA

 

„… Ona se je zajubila u tega mladića. Odni je u spilu u Propod. I tote je ostala iš njin nikoliko vrimena. Ona njemu govori: Kako bi se mogla jedna duša isposit? Koje su žežine na svitu nojboje? A onda on njoj govori: Porojenje Isusovo, Velo Gospa i Uskars.

E, ona ucinila parvega, pocela mu je smardi', posli ucinila drugega, e vrag ne gre kod nje, pocela je trećega…došli pastiri i ona vice unutri iz rape. A to je veliki propod, to je rapa, tot su špile bile. Tote kad su bili pastiri donili su konope i isali su je. Isali su nju i dvoje dice je imala. Onda su to dvoje dice ižgorili i smardili su kako conguli od vroga. I da je to smardilo kako svi conguli, to je bilo od vraga, a ona je, imo bi', umorla posli. Oto oni ko govori, vrog te odni. A to ne smi da recu, prokleto mu je. Mati ne smi klet dite svoje, jer nikor ne more uklet veće ca mati.“

Ovo je dio nekoliko priča koje je prikupila Maja Bošković-Stulli 1965.g. u Hvaru. Konkretno, ovu stravičnu priču, očito smišljenu za moralnu pouku najmlađima, ispripovijedala joj je Kata Mardešić zvana Vila. Zajedničko je svim varijantama priče o okrutnoj ženi mjesto događanja: predio Propod sjeveroistočno od grada Hvara ili spilja koja se tamo nalazi; te naziv te žene: Bodlovka.  Nisam prepisala ulomak Viline priče kako bih moralizirala ili plašila, već mi je poslužila kao uvod u moguće značenje riječi congul.

Nije prvi put da načimamo pitanje značenja i podrijetla ove riječi. I dan danas koristi se (više ili manje) u lokalnim govorima otoka Hvara i Visa, u značenju nepodnošljiva smrada. Radoslav Benčić u Rječniku govora grada Hvara definira congul kao „jak smrad, smrad po krepalini“, no ne navodi podrijetlo riječi. Možda zato što congul više ne postoji, postao je dijelom ropotarnice povijesti, zaboravljen, beskoristan.

Congule, smrade jedan, odakle si?

Smještaj Propada u odnosu na grad Hvar prema austrijskom katastru iz 1834. 

Detalj iste mape s preklopljenom suvremenom satelitskom snimkom; svijetla mrlja označava nekadašnji kamenolom 

Sjela sam jednom sa Suputnikom na kavu, sunce je nemilosrdno pržilo, vitamin D se taložio pod kožom, potpuno drugačija atmosfera od tame i vlage iz jezovite predaje.  Razmišljam kako je konačno vrijeme da prestanem šećeriti kavu i počnem doslovno ispijati gorke šalice svog života, kadli

Jo mislin da je congul doša od rici ZANGOLA.

Ha?!, kažem, još u zašećerenim mislima.

Zangola ti je darvena uska i duboka posuda di su tukli vrhnje za cinit maslac, a po potribi se moci i bakalor. Znoš kad ti otac stavi bakalor mocit za Bodnji don i Veli petak kako to smardi.

Je, stvarno, cinin od šototajera na dah iz filma Big blue kad gren blizu teće di se moci.

A ca ćemo sa maslon?

Dakle, maslac, donedavno jedan od najvećih neprijatelja ponekih dijetetičara i nutricionista, dio skrivene gastronomske povijesti našeg grada (pitojte Lojkota ako meni ne virujete!) i definitivno bolji i zdraviji izbor od margarina može se užegnuti, što se u prošlosti sigurno događalo i najboljima. U mlijeku – koje je temelj za vrhnje, maslac i sir – nalazi se maslačna kiselina. Posebno se nalazi u mlijeku koza i ovaca kojih je u prošlosti u gradu i na otoku bilo puno. Wikipedia na engleskom jeziku definira miris maslačne kiseline kao „neugodan, nalik povraćotini ili mirisu znoja“. Nije teško zamisliti famozne zangole, zaturene i zaboravljene negdje u dnu konobe ili kuhinje, iz kojih se širi smrad užegnutog maslaca spravljenog od kozjeg ili ovčjeg mlijeka. Možda iz tih uskih drvenih posuda zaudara riječ koju tražimo, možda iz svih onih posuda s bakalarom ili nekim drugim ribama.

Međutim, autor hvarskog rječnika Radoslav Benčić u dopisivanju je razriješio je dvojbu i dao najbolji mogući odgovor na pitanje što je točno congul: "'Zongola' u rječniku Veneto-dalmata (Luiggi Miotto) ima značenje posude za izmet u zatvorima i na brodovima. A rječnik Dialetto veneziano (Giuseppe Boerio, iz 1856.) daje sličnu definiciju i sinonim 'noćna posuda'). Petar Šimunović u Rječniku bračkih govora congul definira kao 'smrad po krepalini' i po pokvarenoj ribi.

Uglavnom, congul je pojam teškog smrada, a 'zongola' bi bila drvena posuda za kolektivne fekalije. Taj naziv je vjerojatno zadržan i za izduženu drvenu posudu u kojoj se pravio maslac." 

Mihaly Munkacsy: Žena koja izrađuje maslac, 1873.

Eto, kad bismo se mogli teleportirati u prošlost i sastaviti mirisnu mapu našeg grada i našeg otoka, vjerojatno ne bismo toliko osjetili miris levande i samoniklog ljekovitog bilja, uz sol, more i sunce, već bi naše milenijske osjetljive nosove zapuhnulo soljeno meso, sušena riba, koze i ovce sa svojim izlučevinama, vlaga u zidovima, začepljeni dimnjaci, željezne, glinene i porculanske varcine i kabline, naftalin, tripice i dropčići koje tek treba oprati, očistiti i skuhati, nerazvodnjena kvasina koja sve liječi i čisti…

Sve sami conguli.